“Ah, moja Branko! (…) Ti si idealistica! Zakopaš se u svoje sanjarije, i ne mariš što radi, što misli ostali svijet. Znam i to da si svoje glave, tvrde volje, pak što odlučiš, to ovršiš – ali samo si ženska glava, kogođ i ja, kao što mi sve druge djevojke. Junačiš se, hoćeš da se daš na posao koj’ muškarce ide.”
August Šenoa: Branka
U povodu obilježavanja Međunarodnog dana žena, u ponedjeljak 9. ožujka 2026. godine, održan je okrugli stol pod nazivom „Ženski hod u povijesti obrazovanja“. Događanje je organizirao Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Bjelovaru, a održano je u Regionalnom centru kompetentnosti Medicinske škole Bjelovar.
Okruglom stolu prisustvovali su: Lidija Novosel, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i udruge Bjelovarsko-bilogorske županije, Zdravko Pavec, pročelnik Upravnog odjela za odgoj, obrazovanje i sport Grada Bjelovara i Kristijan Štulina, v.d. ravnatelja Medicinske škole Bjelovar.
Na okruglom stolu sudjelovale su dr. sc. Štefka Batinić, Iva Ban, Valerija Turk-Presečki i Jela Kusaković, koje su iz različitih perspektiva govorile o ulozi i položaju učiteljica u društvu.
U uvodnom izlaganju dr. sc. Štefka Batinić predstavila je kratak povijesni pregled razvoja učiteljskog poziva, ističući njegovu važnu društvenu i kulturnu ulogu, ali i izazove s kojima su se učiteljice susretale u prošlosti. Tom je prilikom prikazan i kratki film Historija zaborava.
Posebnu pažnju izazvala je studija slučaja profesorice Vere Mirković, koja je u bjelovarskoj gimnaziji radila tridesetih godina prošloga stoljeća. Valerija Turk-Presečki iznijela je zanimljivu priču utemeljenu na arhivskim dokumentima te progovorila o svakodnevici i profesionalnom putu ove profesorice koja je studirala na Sorboni, a dio svoga radnog vijeka provela u Bjelovaru. Svojim odijevanjem i ponašanjem često je bila meta kritika, ali i kazni tadašnjeg ravnatelja. O tome svjedoči i jedan slikoviti zapis iz arhivske građe:
“Medjutim, ako direktor nasl. zavoda i nadalje zapazi kakove nedostatke u vladanju suplenta Vere Mirković, neka je pozove na odgovornost i na pismeno očitovanje, a prema potrebi i kazni, vodeći naročitu brigu o tome, da se ta nastavnica, kad ide u školu, upadno ne maže /”šminka”/ niti praši /”puderiše”/, jer to odgojno dobro ne djeluje na učenike i učenice. Tom prilikom može direktor pozvati suplenta Veru Mirković, da u službi nosi otraga zatvorenu crnu pregaču ili haljetak primjerene dužine, do polovine listova.”
(HR-DABJ-109, Gimnazija Bjelovar; Povjerljivi spisi 1929.-1941., kut.162, 1DS II, 46)
Program je obogaćen i osobnom pričom profesorice Jele Kusaković, čime je dodatno naglašena ljudska dimenzija učiteljskog poziva i njegova trajna važnost u oblikovanju društva. Podsjetimo, Jela Kusaković nedavno je otišla u mirovinu, a velik dio svoga radnog vijeka provela je u Gimnaziji Daruvar.
Sudionici su imali priliku čuti i nekoliko citata o položaju učiteljica u prošlosti koje je pročitala profesorica Iva Ban.
Zahtjevnu ulogu moderatorice okruglog stola imala je profesorica Jasna Tolnaj.
Okrugli stol sudionike je proveo svojevrsnim „vremeplovom“ kroz povijest obrazovanja na ovim prostorima – od početaka organiziranog učiteljstva do suvremenog obrazovnog sustava. Istaknuta je važnost učiteljica kao nositeljica znanja, ali i kao osoba koje svojim radom i primjerom oblikuju generacije učenika.
Suorganizatori događanja bili su Grad Bjelovar, Bjelovarsko-bilogorska županija i Medicinska škola Bjelovar.
